Povijest
POVIJEST HRVATSKE NARODNE KNJIŽNICE I ČITAONICE U
NAŠICAMA
Hrvatska narodna knjižnica i čitaonica Našice (u daljem tekstu Knjižnica) ima svoju dugu povijest koja izvorno integrira osnovnu djelatnost najstarijeg društva u Našicama pod imenom KASINO* ili HRVATSKA ČITAONICA. Prilikom osnivanja, davne 1834. (ili 1837.?), uzeto je ime KASINO jer je to bio tada uobičajen naziv za ČITAONICU.
Glavni osnivač bio je ljekarnik Karlo Krist, a veliku podršku kod osnivanja Kasina našička inteligencija je dobila od Ferdinanda grofa Pejacsevicha. Taj Kasino bijaše u privatnom stanu spomenutog ljekarnika, osnovan kao dioničko društvo (34 dioničara), a pokrovitelj je bio najveći donator Ferdinand grof Pejachevich koji je 1840. godine dao u stanu Karla Krista dograditi, za Kasino, posebnu veliku sobu, te je nabavio za nj i potrebiti namještaj. Stan se nalazio na Pejačevićevom trgu br 7.
Iste godine je ovaj Kasino stupio u javni život na temelju novoizrađenih pravila. Prvi predsjednik Kasina bijaše Paul Kattusits, a tajnik (actuar) Karlo Krist.
Do 1892. godine razvijao se ovaj Kasino u duhu tog vremena. Na sjednici glavne skupštine (10. siječnja 1892.) izabran je poseban odbor kojemu je povjerena izrada novih pravila i podnošenje istih vis. vladi na pretres i potvrdu l. Nova (treća po redu pravila Hrvatske čitaonice, ali prva pravila Kasina potvrđena od Zemaljske vlade) bijahu proglašena 7. listopada 1893. godine na izvanrednoj glavnoj skupštini, te u njihovu smislu bude za predsjednika izabran već mnogogodišnji društveni predsjednik, velezaslužni gospodin dr. Ivan Janson.
Osim spomenutih pravila, Hrvatska čitaonica Našice posjedovala je četvrta pravila iz 1907. godine i peta pravila 1934. godine, ali pod nazivom Pravila Jugoslavenske čitaonice u Našicama. Istraživanja pravila Hrvatske čitaonice Našice su u tijeku već punih trinaest godina, a najnoviji rezultati nam kazuju: prva pronađena Pravila Hrvatske čitaonice u Našicama poznata su nam iz 1907. godine, a obilježena su kao četvrta, a Pravila Jugoslavenske čitaonice u Našicama iz 1934. godine bilježe se kao peta.
Godina 1894. bila je znakovita zbog toga jer je dotadašnji dugogodišnji predsjednik Kasina dr. Ivan Janson, osjećajući se boležljivim, predao svoju predsjedničku čast u mlađe ruke gospodinu Josipu Zulezhneru, što je glavna skupština od 4. ožujka 1894. godine jednoglasno potvrdila.
Društvo je napredovalo i broj članova je rastao, tako da se pokazala potreba većeg prostora. Na glavnoj skupštini Upravnog odbora zaključeno je da se društvo Kasino iz postojećeg prostora preseli u veliku dvoranu gostionice Jelen (prostor nekadašnjeg starog hotela Gradina, sadašnje vlasništvo Slavonke d.d.Našice, Pejačevićev trg br. 3), a to je bilo moguće ostvariti samo uz njegovu milostivu blagonaklonost jer prostorije bijahu vlasništvo grofa Pejachevicha.
Ovaj zaključak zakonski je ostvaren 1908. godine - prostor je upisan kao vlasništvo Hrvatske čitaonice u Gruntovnu knjigu Grada Našica. Najveću novčanu podršku Hrvatskoj čitaonici dao je ugledni građanin Našica gospodin Žiga Heim (500 for.) za uređenje novih prostorija suvremenim namještajem.
Prigodom otvorenje novih prostorija organiziran je svečani komers (franc. svečana zabava, gozba) uz sudjelovanje slatinske glazbe i HPD "Lisinski" Našice.
Tako je ova naša Kasina medjusobnom ljubavlju i lie pom slogom gradjanstva napried pokročila, te postala dostojna drugarica svih mnogobrojnih širom mile nam domovine sličnih društava.
Od nekadašnjeg Kasina do današnje Hrvatske narodne knjižnice i čitaonice susreću se različita imena i okolnosti djelovanja ove javne ustanove. Zbog uvođenja diktature 1929. godine, te poslije njezina ukidanja 1931. godine (zbog uspostavljenja banovina) morala su se društva ponovo registrirati pa je tako i Hrvatska čitaonica, na inicijativu Akcijskog odbora za obnovu rada 10. prosinca 1933. godine preimenovana u Jugoslavensku čitaonicu u Našicama što potvrđuje izvorni dokument iz tog doba. Iza prijedloga i zahtjeva 120 Akcijskog odbora građana Našica uslijedio je dokument o osnivanju Jugoslavenske čitaonice u Našicama, a izdala ga je KRALJEVSKA BANSKA UPRAVA SAVSKE BANOVINE, UPRAVNO ODJELJENJE, II. juni I934. godine u Zagrebu, čime su prihvaćena i odobrena Pravila Jugoslavenske čitaonice u Našicama, a s njima je prihvaćen i njezin dalji rad.
O djelatnosti našičke Čitaonice u vremenskom razdoblju 1941.-1945. godine znamo vrlo malo, samo po sjećanjima naših sugrađana. Rad Hrvatske čitaonice do tada bio je simboličan jer je gotovo cijela imovina (knjige, namještaj ... ) stradala u Drugom svjetskome ratu, a preuzimanjem vlasništva nad prostorijama Kasina doveden je u pitanje njen rad. Sačuvani dio knjiga i namještaja privremeno je bio pohranjen u prostorijama Hrvatskog pjevačkog društva Lisinski, na balkonu dvorane, u Sokolani, u Domu hrvatskog sokola (zgrada postoji još i danas u Našicama, Sokolska ulica br. 30).
Godine 1946. Narodni odbor Našica obnovio je rad Gradske knjižnice kao javne ustanove u kojoj je od početka radilo nestručno osoblje, službenici su se često mijenjali i različito obrađivali knjižničnu građu što je kasnije predstavljalo poteškoće u radu. U to vrijeme u nmogim okolnim selima Grada Našica osnivane su i djeluju javne, pokretne čitaonice (šest sanduka s knjigama odvoženo je u Budimce, Jelisavac i druga mjesta), pored školskih knjižnica. Pokretne čitaonice su radile 3 -4 godine, a onda su 1962. godine prestale s djelatnošću zbog mnogih problema; spominju se samo neke, najveće: nedostatna sredstva za obnavljanje knjižnične imovine, nedostatni prostor, skupi prijevoz, nedostatak kadra (radila je samo jedna knjižničarka, sada pokojna Nada Kelebarda koja je posao knjižničarke obavljala u Našicama od 1959. do 1987. godine).
Tijekom godina mijenjala je današnja Hrvatska narodna knjižnica i čitaonica u Našicama status, mjesto i naziv, oblike i načela svoje djelatnosti, baš kao i knjižničare, uvijek u duhu svoga vremena.
Godine 1991. Knjižnica (do tada Gradska knjižnica) izborila se za svoju samostalnost. Izdvojila se iz bivšeg Centra za informiranje i kulturu Glas Našice (sadašnji Radio Našice) u čijem je sklopu bila od davnih 60-ih godina. Od 14. ožujka 1991. djeluje kao samostalna društvena organizacija od posebnoga društvenog značenja sa svojim organima upravljanja: Izvršnim odborom i Skupštinom Knjižnice (privremeno, do izlaska Zakona o ustanovama 1993. godine). Izvršni odbor brojio je 10 članova. Predsjednica Odbora bila je Marija Pepelko, a tajnik Željko Lijić. Članovi Izvršnog odbora bili su: Marina Pavičić, Vesna Lolić, Danica Čiček, Zlatko Šimašek, Eleonora Knežević, Zvonimir Brdarić, Silvija Lučevnjak i Vladimir Erdeš. Voditeljica Knjižnice u to vrijeme bila je današnja ravnateljica Blaženka Pavlović-Radmanović.
Knjižnica je intenzivno djelovala i tijekom Domovinskog rata pružajući svojim korisnicima osnovne knjižnične usluge. Posebna angažiranost knjižničarki, u tom razdoblju, bila je na zaštiti vrijedne knjižnične građe (Zavičajna zbirka...). Na veliku sreću Knjižnica nije u to stravično doba imala velikih šteta (mala oštećenja prozorskih stakala, pucanje zidova i sl.). Međutim, smanjena je njezina aktivnost na unapređivanju razvoja osnovne djelatnosti.
Vlada Republike Hrvatske, tj. Ministarstvo kulture 20. siječnja 1994. godine osnivačka prava nad Knjižnicom prenosi na jedinice lokalne samouprave, na Grad Našice. Službeno je Trgovački sud u Slavonskom Brodu upisao u sudski registar Hrvatsku narodnu knjižnicu i čitaonicu Našice kao samostalnu ustanovu u kulturi l. ožujka 1996. godine.
Danas Hrvatska narodna knjižnica i čitaonica Našice pruža građanima raznovrsne informacije prije svega putem KNJIGE, ali i ostalom knjižničnom građom koja se sastoji od oko 50.000 knjižnih jedinica i tridesetak naslova časopisa i novina. U ovaj broj knjižnoga fonda uklapa se i građa Zavičajne zbirke i Središnje knjižnice Slovaka, te Spomenička građa (1190 jedinica) na stranim jezicima (nekadašnje vlasništvo obitelji Pejačević): njemački, mađarski, talijanski, engleski, latinski .... Spomenuta građa stručno je smještena prema UDK sustavu (i katalozima: abecedni, predmetni, dječji) na skučenom prostoru od 208 m2 u odjele: Dječji odjel (opremljen 1987. godine), Odjel književnosti, Studijski odjel, Odjel priručne, raritetne i zavičajne zbirke (od 1996. godine), Multimedijski odjel s čitaonicom, Odjel Središnje knjižnice Slovaka u RH (od 1998.), Pismohrana (od 1997. godine u posebnom prostoru) i Prostor ravnateljice nabava i obrada knjiga (od 1996. godine). Knjižničarske usluge svojim korisnicima, kojih danas ima oko 1200, pružaju stručne djelatnice: pomoćna knjižničarka Jasna Katić (SSS, položen stručni ispit, uposlena od 1987 . godine), diplomirana knjižničarka Mirta Lulić (VSS, položen stručni ispit, uposlena od 1992. godine), diplomirana knjižničarka Blaženka Pavlović-Radmanović (VSS, položen stručni ispit, uposlena od 1987. godine, a obnaša i poslove ravnateljice Knjižnice) te profesorica slovačkog jezika Ružica Vinčak. Knjigovodstveno-računovodstvene poslove vodi djelatnica Zavičajnoga muzeja Našice, a pomoćno-tehničke poslove i održavanje Knjižnice obavlja spremačica i dostavljačica s punim radnim vremenom.
Godine 1987. izrađen je Plan i program izgradnje i razvoja Bibliotečno -informacijskog sustava Hrvatske narodne knjižnice i čitaonice Našice. U skladu s programima Republike Hrvatske i matičnih knjižnica (Osijek, Požega). Od tada se posebna pozornost pridaje pravilnoj i pravodobnoj dostupnosti svih vrsta informacija, osobito znanstvenih, kulturnih, obrazovnih, širokom i heterogenom krugu korisnika (pod motom: INFORMACIJA U PRAVO VRIJEME, S PRAVOG MJESTA). Knjižnica također uvodi nove suvremene medije (informacijske izvore) za koje sustavno pribavlja odgovarajuću opremu u svrhu zadovoljavanja Standarda o radu narodnih knjižnica RH.
Osuvremenjivanje Knjižnice je u tijeku, a ostvaruje se u skladu s novčanim mogućnostima. Dugoročne planove Knjižnica će rješavati prema novčanim prilozima svojega osnivača Grada Našica, zatim Ministarstva kulture RH, kao i može bitnih darovatelja, kako bi se knjižničarska djelatnost što više približila suvremenim trendovima (svjetskim standardima) u djelatnosti knjižnica (multimedija, računalno pretraživanje baze knjižne građe, internet i dr.).
Od 4. rujna 2006. Hrvatska narodna knjižnica i čitaonica Našice započinje zaduživanje i razduživanje („automatska“) svojih KORISNIKA PUTEM RAČUNALA- program CROLIST.
Hrvatska narodna knjižnica i čitaonica Našice do danas je objavila djela zavičajnih autora: Zakašnjele riječi Ž. Štengera (1998.), Iz moga šora L.Majera (2000.), Naš kolektiv i druge priče D. Arnolda (2003.) i Đurđenovac moga djetinjstva Ivana (Hanzija) Švertaseka (2008.)
U sklopu Hrvatske narodne knjižnice i čitaonice Našice otvorena je 10. studenoga 1998. godine Središnja knjižnica Slovaka u RH, a na inicijativu Nacionalne i sveučilišne knjižnice Zagreb, te Matične službe Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek. Troškove djelatnosti Knjižnice u cijelosti nadoknađuje Ured za etničke i nacionalne zajednice ili manjine Vlade RH. Voditeljica Središnje knjižnice je Ružica Vinčak. Putem knjige, raznovrsne knjižnične građe te brojnim aktivnostima i akcijama Središnja knjižnice Slovaka u RH djeluje na očuvanju i promicanju slovačkog etničkog, jezičnog, vjerskog i kulturnog identiteta. Njezin knjižni fond sastoji se od 3500 jedinica, a ostvaruje i obogaćuje se uglavnom poklonima građana, Saveza Slovaka u RH, Matice slovačke RH, Središnje knjižnice za Čehe u RH i OS Ivana Brnjika-Slovaka iz Jelisavca.
